Problemi ne dolaze izvana, već postoje u našoj glavi
Problemi postoje u našoj glavi kao interpretacija naše trenutačne situacije ili određenog iskustva. Oni nastaju kroz negativno razmišljanje o određenoj situaciji i to kroz prosudbu i zaključivanje što je loše, a što pogrešno u toj situaciji. Dakle, ako o nečemu razmišljamo kao o problemu, tada to i kreiramo kao problem.
Problem možemo preoblikovati u mogućnost onda kada shvatimo da je problem prikrivena želja za nečim. Ranije sam spomenula da je problem negativni prikaz o tome kako smo nešto iskusili. S druge strane, želju doživljavamo kao nešto pozitivno, jer iako čeznemo nečemu što nemamo, smatramo da bi nam to donijelo kvalitetniji život. Nažalost, vrlo rijetko ostvarujemo svoje želje, jer naš fokus ostaje na problemu.
Znači, prije svega trebamo osvijestiti način na koji percipiramo naša iskustva u životu. Ukoliko stalno, u svakoj situaciji promatramo što nije bilo dobro ili što smo krivo napravili, prvo trebamo promijeniti naš način razmišljanja i početi gledati drugačije - što mogu naučiti i koje su mi mogućnosti u toj situaciji, bez obzira je li ona bolna ili ne. I tek tada možemo govoriti o izazovima, jer svaku situaciju tada pretvaramo u jednu životnu lekciju i to nam omogućava da sebi dopustimo transformaciju i iskustvo novih mogućnosti.
Svaka poteškoća ili prepreka je zapravo jedan putokaz. Sve što iskušavamo je mogućnost da upoznamo sebe na dubljoj razini. U životu ništa ne trebamo odbijati, boriti se protiv nečega, gurati od sebe, sve može biti dobrodošlo..... i kad dođe, mi odlučujemo što ćemo s time.
Većina nas je uvjetovana tumačiti situacije i iskustva kroz termine što nije i što jest dobro. No, promjena načina percipiranja naših iskustva potrebna je svima nama ukoliko želimo živjeti povezani s našim unutarnjim bićem i ne izgubiti se u limitirajućim i bolnim perspektivama doživljavajući izazove i iskustva kao problem. Osvješćivanje potrebe za tom promjenom, već je prvi korak na tom putu.