Većina ljudi ulaže jako puno energije u nastojanju da ne naprave pogrešku, a neki čak doživljavaju i značajnu količinu straha i tjeskobe u vezi toga. Naime, trudimo se donositi odluke izvan utjecaja tog straha koji teži tome da nas paralizira.
Ljudi koji se bore s donošenjem odluka imaju tendenciju izbjegavanja tj. odugovlače donošenje odluka koliko god mogu kako bi se zaštitili od pogrešaka što je potpuna iluzija.
Općenito, pogreška je odluka ili akcija (ili njihov nedostatak) za koji se bojimo da ćemo požaliti. Pogreške obično izazivaju određen stupanj boli, gubitka ili borbe, pa ih iz tog razloga nastojimo izbjeći. No, ironija je u tome da su ti događaji koje ćemo u stvarnosti teško izbjeći ponekad upravo ono što trebamo iskusiti. Obično, naš razvoj baš ovisi o tim nekim izazovnim osjećajima koje toliko silno i teško nastojimo izbjeći.
Mnogo puta čuli smo kako ljudi govore o svojim propalim brakovima kao pogreškama koje obično navode kao razlogom razvoda. Ipak, bez takvog teškog iskustva niti jedna osoba ne bi imala priliku upoznati dublju istinu o sebi. Postoji osobna evolucija koja se pojavila kada smo postali odgovorni za odabir bračnog partnera. Kroz bolno iskustvo, postoji obilje prilika za učenje i rast. Te spoznaje, rođene iz onog što zovemo pogreške, nužne su za naš psihološki, emocionalni i duhovni rast. Također, temeljni su dio našeg procesa učenja.
Kako se jedna vrata zatvore, druga se otvore!
Strah da ne napravimo pogrešku utječe ne samo na naše odnose, već i na naš posao, karijeru i na ono što bi inače mogle biti tzv. nevažne odluke. Pogreške napravljene na radnom mjestu mogu dovesti do financijskog gubitka ili čak otkaza. Pogreška u investiranju može uzrokovati gubitak kapitala. To nedvojbeno uzrokuje uznemirenost i stres. No, sigurno je jedno: kako se jedna vrata zatvore, druga se otvore! Cilj je da ne ostanemo udubljeni u gubitak već da tražimo nova vrata koja se otvaraju. Prilika je uvijek tu ako možemo izaći i vidjeti je. Kriza uvijek stvara nove prilike. Odluka da bismo mogli požaliti je samo bljesak u vremenu, a hoćemo li ga zadržati i učvrsti u naš život, naš je izbor.
Izbjegavanje boli, gubitka ili tuge, ograničava naše iskustvo. Te patnje potrebne su nam kako bi se pokrenuli prema višoj razini rasta i svjesnosti. Naša uvjerenja o pogreškama i neuspjesima ograničavaju nas od povezivanja s dubljom i bogatijom vezom sa životom. Strah od pogreške čuva nas zarobljenima u vrlo uskoj poznatoj nam zoni udobnosti. No, korak u nepoznato je ono što inicira našu osobnu evoluciju.
Strah od pogreške može biti potpuno zatvaranje. Iz duhovne perspektive moglo bi se reći da ne postoji takva stvar kao što je pogreška. Pojam pogreške automatski proizvodi reakciju koja uzrokuje strah i procjenjivanje. U tom stanju mi imamo tendenciju zanemariti našu intuiciju i izabrati „sigurniji“ put.
No, što se smatra pogreškom? Koncept pogreške povezan je s pojmom neuspjeha. No, baš kao i kod pojma pogreške, mogli bismo reći da ne postoji takva stvar kao što je neuspjeh. Zamislite da gledate dijete koje stalno pada dok se trudi napraviti svoje prve korake. Kako suludo bi bilo reći da je dijete neuspješno pri svakom padu! Dijete jednostavno nije još savladalo vještinu hodanja tj. uspjeh još nije postignut. Sasvim je ljudski boriti se za ono što pokušavamo postići. Taj proces smatrati neuspjehom je vrlo destruktivan i demotivirajuć. Pojam neuspjeha je jednostavno uvjerenje koje je stvorio naš analitički um kako bi mogao mjeriti i procjenjivati.
Dio naše životne svrhe je istraživanje i ekspanzija. Ako ste uzbuđeni zbog novih iskustava i mogućnosti za rast, onda vjerojatno ne obraćate toliko puno pozornosti na koncept pogreške. S druge strane, ako izbjegavate takva iskustva i mogućnosti, onda vjerojatno živite sa strahom od pogreške i kao takvi blokirate se definiranjem granica svoje poznate zone.
Kad se nađemo u situaciji gdje se teroriziramo mislima o pogreškama, gubimo priliku živjeti ispunjenije. Tu nikada ne postoji jedna ispravna odluka ili put. Konstrukcije poput pogreške i neuspjeha odvajaju nas od bogatijih životnih mogućnosti. Oslobađanje od tog straha omogućuje našim životima razvijati se s puno dubljom svrhom. Pogreške i neuspjeh su kulturološki uvjetovani koncepti koje smo kreirali našom osobnom biografijom i svjetonazorom. Strah od pogreške je obično pokazatelj naše osjetljivosti na brigu o tome što drugi misle o nama, a to je vrlo uvjetovan način života.
Širenje svjesnosti izvan tih koncepata, omogućuje nam prihvaćanje tijeka života i olakšava nas od tiranije promišljanja baziranih na strahu. Umjesto da se pitate: može li to biti pogreška? zapitajte se: hoće li to biti moj autentični put?, jer autentičnost ne podržava strah ili koncept pogrešaka već potiče živjeti našu istinu, bez brige o prosudbi.