Među najzanimljvijim istraživanjima srca je njegova uloga kao naš "drugi mozak". Dokazi ukazuju da naše srce osim što procesuira mnoge neurokemikalije kao i mozak, također ih može i proizvesti. Otkrića o tome kako je srce poput mozga, kreirala su potpuno novu znanstveno-medicinsku disciplinu pod nazivom neurokardiologija. Dok je uobičajeno prefiks "neuro" upućivao na mozak, sada može biti primijenjen na srce, jer je utvrđeno da srce sadrži iste određene vrste neuronskih stanica kao i mozak.
Srce proizvodi puno veće elektro-magnetsko polje nego mozak.
Neurokardiolozi također su otkrili da je srce glavna endokrina žlijezda te je prisno povezna s limbičkim sustavom, tako da ima duboki utjecaj na hormone i emocije. Neki značajni znanstvenici sada tvrde da srce može naučiti, zapamtiti i usmjeravati tijelo baš kao što to može naš mozak. Niz kliničkih studija dokazuje ove tvrdnje. Ono što je neočekivan rezultat tih studija je to da srce, osim što je u stanju osjetiti tj. procesuirati emocije, u stanju je biti i intuitivno.
HeartMath institut proveo je kontrolirana istraživanja koja reproduciraju neka prethodna istraživanja mozga koja su proveli drugi istraživači, samo ovaj puta istraživanja su bila usmjerena na srce.
Naime, istraživanja mozga događala su se na sljedeći način: niz volontera ispitanika pojedinačno su u laboratoriju bili priključeni na razne vrste opreme za praćenje koja detektiraju različite aspekte aktivnosti mozga i prisilne reakcije stresa u tijelu. Predmet istraživanja je bila sposobnost percepcije mozga ili druge vrste osjetilnih inputa, prije nego što je osoba ispitanik bila svjesna te percepcije ili iskustva. Obzirom da postoji maleno vremensko zakašnjenje između primanja inputa u senzorni ulaz (što se dokazuje kroz aktivnost mozga) i svjesnog percipiranje tog inputa, istraživači su prikupljali informacije o tom zakašnjenju.
U laboratoriju, ispitanik je bio priključen na opremu za praćenje mozga i tijela te sjedio ispred računala. Sve što je ispitanik trebao raditi je usredotočiti se na slike koje su mu se prikazivale na ekranu. Prikazano je ukupno oko četrdeset slika, svaka u razmaku od pet do sedam sekundi, a sama slika je na ekranu bila oko osam do deset sekundi. Prikazivale su se dvije vrste slika: neki od njih nisu imali mnogo emocionalnog sadržaja (košara cvijeća, zalazak sunca, mačići itd.), dok su druge bile visoko emocionalnog sadržaja (erotske slike, fotografije obdukcija, grafički prikazi ratnih krvoprolića itd.). U jednoj seriji eksperimenta, niz od četvrdeset slika bio je izabran nasumce iz baze takvih slika. Niti ispitivač niti istraživač nisu znali kakav će biti redoslijed slika, hoće li se pojaviti slika s emotivnim nabojem ili ona emocionalno neutralna.
Nakon stotine, a u nekim slučajevima i tisućama napravljenih ovakvih testova, pojavila se nevjerojatna anomalija u rezultatima. Iako su istraživači tragali za zaostatkom u mikrosekundi vremena između senzorskog inputa mozga i svjesnog, fizičko-umnog percipiranja tog inputa, ono što su zapravo pronašli skroz ih je iznenadilo! Pokazalo se da su mozak i tijelo reagirali prije nego što su se slike pojavile na ekranu računala. Kada se pojavila emocionalno neutralna slika, odgovor mozga ili tijela je bio malen ili ga nije uopće bilo. No, kad se radilo o slici visoke emocionalne vrijednosti, registrirana je odgovarajuća stresna reakcija tijela i mozga u prosjeku 3,5 sekundi prije nego što se takva slika pojavila na ekranu. Dakle, ne radi se o mikrosekundi, već sekundama! Na neki način mozak i tijelo su znali kada će se slika pojaviti i ono što je puno važnije, kakav emocionalni sadržaj će slika sadržavati! Vidovitost?!
HeartMath istraživači odlučili su ponoviti ovu vrstu testiranja i pratiti i srce kako bi vidjeli ima li ono jedinstven odgovor i ulogu u naizgled intuitivnom prikazivanju odgovora poput mozga. Ispalo je da srce doista ima tu ulogu - preduhitrilo je mozak u intuiciji! Srce je odgovorio oko 4,8 sekundi prije pojavljivanja slike s emotivnim nabojem, gotovo dvije sekunde brže od mozga! Iz tih i drugih istraživačkih podataka, HeartMath istraživači su otkrili da srce zapravo mozgu šalje ključne senzorne informacije, a ne obrnuto, što pobija trenutačne biološke okvire koji kažu da se ništa ne događa sve dok mozak to ne odredi. Ispada da je srce "intuitivnije" od mozga. Njegova veza s izborom realnosti čini se jačom nego od strane mozga.
Ovakvi rezultati istraživanja otvorili su pandorinu kutiju u biologiji. Oni mijenjaju način na koji smo do sad promatrali naše srce i u konačnici na koji način angažirati energiju našeg srca. Mislim da bi drevni kinezi s dubokim poštovanjem pozdravili ove moderne istraživače koji imaju viziju i znatiželju za izvođenje eksperimenata koji otkrivaju da je srce uistinu kraljica tijela.